KAD JE...
tiranija kućna, a očajanje individualno, smrt postiže svoje ciljeve: osjećaj da ne postojiš. Kada je tako, događa se psihičko ubojstvo, uvijek na tragu hipokrizije, jer prema drugome postupamo kao je on ili ona NIŠTA. Nema tragova, nema trupla. Mrtvac je živ i sve je normalno...
Pogotovo kada smo maleni, u ovakvom ružnom scenariju postajemo nositelji jezgre psihičke smrti. Sve što se nije probavilo u djetinjstvu ovoga života, ponovno se teži odigrati u odrasloj dobi, prelazeći preko mosta „uobičajenog života“ do trajnog čina.
„Kućna tiranija“ može ekspandirati iz dječjeg krevetića, preko sobe, do ulice, kvarta, grada, zemlje, kontinenta, svijeta...
Univerzum će se pobrinuti da SMISLIMO samozaštitničku mantru, da opraštamo, da trpimo što smo trpjeti morali, da činimo ovo i ono. Koja će nam tragalačka metoda u ovoj crnoj priči pomoći, ovisi o životnom psihogramu i faktoru sreće. Postoji li metoda koja briše bolna sjećanja, koja organizira egzodus somatiziranih simptoma na neko područje van unutarnjeg vidokruga?
Za geštalt terapiju (GT) može se reći da je humanistička, holistička, fenomenološko-egzistencijalistička, dijaloška, procesno orijentirana terapija čiji je začetnik F. Perls 40-tih god. prošlog stoljeća. U njenim osnovama značajni su utjecaji psihoanalize, gestalt psihologije, fenomenološke i egzistencijalističke filozofije, organizmičke teorije, teorije polja, Buberove filozofije, bio-energetike i filozofije Istoka. Iz svega toga vidljiva je eklektičnost GT u pristupu čovjeku.
